Više od 120 godina, Kanadska pacifička željeznica je bila kičma Kanade . Osnovana je 16. februara 1881. godine kako bi povezala naseljena mjesta Kanade sa ogromnim, relativno nenaseljenim Zapadom. Ovaj izvanredan inženjerski podvig završen je u novembru 1885. godine (šest godina prije roka).
Ova željeznička mreža formirana je kako bi fizički povezala kanadske regije i njihove stanovnike od obale do obale. Godine 1867., Konfederacija Kanade ujedinila je četiri istočne provincije kako bi formirala novu državu . Sporazumom je obećana željeznica Novoj Škotskoj i Novom Brunswicku kako bi ih povezala sa centralnim provincijama Quebec i Ontario. Manitoba se pridružila konfederaciji 1870. godine, dok je Britanska Kolumbija uslijedila 1871. godine.
U oktobru 1880. godine grupa kanadskih i škotskih biznismena osnovala je sindikat za izgradnju transkontinentalne pruge. Tako je 1881. godine nastala Kanadska pacifička željeznica.
Do 1889. godine, željeznica se protezala od obale do obale, a kompanija se proširila, ulazeći u širok spektar srodnih poslova. Kompanija je također postavljala telegrafske linije i počela graditi vlastite parne lokomotive 1883. godine.
Zanimljiva činjenica je da je kompanija slučajno otkrila prirodni plin u prerijama dok je kopala bunar za pumpanje vode za paru za lokomotive u današnjem Aldersonu u Alberti . Danas željeznice koriste ovaj plin za grijanje i energiju.
Vremenom se kanadska pacifička željeznica uključila u sve vrste poslova poput stočarstva, autobuskog prijevoza, šumarstva, navodnjavanja, prehrambenih proizvoda, rudnika, upravljanja otpadom, između ostalog.
Treba napomenuti da se tokom Drugog svjetskog rata kompanija stavila na raspolaganje ratu, premjestivši milione tona tereta i milione putnici.
Canadian Pacific je sada potpuno nezavisna, javno trgovana kompanija. Sa mrežom od 14.000 kilometara, proteže se od luke Vancouver do luke Montreal i do glavnih industrijskih centara SAD-a kao što su Chicago, Philadelphia, New York i Washington.

